Brač Online

Naslovnica Tko smo mi Donacije Portal na Facebooku

BOŽIĆ 2017

Posljednje vrijeme sve češće govori o uvođenju eura, koliko je to izgledno i što bi to točno značilo za hrvatsku ekonomiju i njene građane upitali smo našeg stalnog suradnika i potpredsjednika Centra za javne politike i ekonomske analize, Petra Vuškovića.

 

 



Hrvatska 2025. je zemlja s Eurom. Najranije 2022. godine možemo uvesti euro pod uvjetom stabilnih makroekonomskih konvergencija. Ulaskom u Europsku uniju Hrvatska se opredijelila preuzeti euro kao svoju službenu valutu. Osim toga, Hrvatska odavno ima svoje radne stolove u ECB-u (Europskoj središnjoj banci) sa sjedištem u Frankfurtu. Prema Ugovoru o funkcioniranju Europske unije uvođenje eura je formalna obveza svih država članica. Hrvatskoj će euro biti veslo kojim će zaveslati svojom ekonomijom. Takav stav nije u domeni osjećaja već empirije. Koje su 10 prednosti uvođenja eura te potencijalni nedostatci i pitanja? Nedavno je predstavljena i Strategija uvođenja eura.

10 PREDNOSTI UVOĐENJA EURA

Euro stvara prilike za rast investicija i povjerenje inozemnih partnera.

Ukoliko strani investitor investira milijun eura na hrvatskom tržištu, a nakon toga euro deprecira (obezvrijedi) prema kuni za 5 %, njegov uloženi novac vrijedi 5% manje. Investitor je izgubio 50.000 eura. Imati euro znači odsustvo rizika promjene valutnog tečaja za investitora. Euro stvara lakšu usporedivost cijena za investitora te povoljniju investicijsku klimu. Euro znači povjerenje koje se temelji na prepoznatljivosti jedne svjetske valute.

Euro pojeftinjuje kredite, a rate otplata kredita čini sigurnim.

Hrvatska ekonomija je visoko euroizirana (vezana za euro) pa je valutni rizik prisutan svugdje. Kod građana je prisutan kroz kredite i štednju. Uvođenjem eura bi se cijena kredita smanjila jer nema valutnog rizika. Kamatna stopa na kredite bi bila najmanje 1%-tni bod niža kada bi bili u eurozoni. Nadalje, kod uzimanja kredita u eurima, rata kredita ovisi o vrijednosti kune. Deprecijacija (obezvređivanje) kune nerijetko poveća rate kredita građana, što ih stavlja u nepovoljne položaje jer im se povećava dug.

Euro čuva vrijednost depozita u bankama.

Ukoliko gledamo štednju, građani štede čak 75% svoje štednje u eurima. Nepovoljan tečaj može im umanjiti štednju, više nego što im je godišnja kamatna stopa na štednju koja je niža od 1%. Uvođenjem eura eliminiralo bi se pitanje u kojoj valuti štedjeti kako bi sačuvali vrijednost ušteđevine.

Euro eliminira nepovoljne tečajeve u mjenjačnicama i bankama.

Kod mijenjanja novca u bankama ili mjenjačnicama također vaš novac ovisi tečaju. Neke mjenjačnice, pogotovo na moru, znaju imati nepovoljne tečajeve, gdje na 100 eura možete izgubiti i do 30 kuna, a na 1.000 eura to je već 300 kuna. Banke strancima koji podižu novac sa svojih kartica na bankomatima nude nepovoljne tečajeve pa tako narušavaju povjerenje prema strancima, ali i konkurentnost u turizmu. Zanimljivo je da su banke u Hrvatskoj na tečajnim razlikama ostvarile oko 1,8 milijardi kuna. Uvođenjem eura nestale bi mjenjačnice, a banke bi ostale bez svojeg profita.

Euro jača konkurentnosti domaćih poduzeća.

Zaduženost poduzeća u eurima je visoka i iznosi oko 50 milijardi kuna. Nepovoljan tečaj smanjuje konkurentnost naših poduzeća te povećava rate kredita. Poduzeća koja u najmu imaju poslovni prostor uslijed deprecijacije kune mogu imati i veći trošak najma jer se cijena najma u ugovorima indeksira u eurima. Na takav način se umanjuje konkurentnost naših poduzeća. Euro za poduzeća znači i jeftiniji pristup kapitalu.

Euro stvara povoljne vanjskotrgovinske uvjete i pomaže izvoznicima.

Za izvoznike euro bi stvorio čitav niz prednosti. Izvoznici ne bi morali pratiti tečajne razlike zbog rizika tečaja i preračunavati ih u inozemne cijene. Olakšao bi se izvoz mnogih proizvoda kroz eliminaciju transakcijskih troškova pa bi u konačnici ukupna vanjskotrgovinska razmjena bila povećana. Euro bi na izvoz imao tzv. „učinak stvaranja trgovine“. Neke studije iz 2000. godine ukazuju da zemlje koje imaju zajedničku valutu i do tri puta više trguju nego zemlje koje imaju različite valute.

Bezbrižnost putovanja za naše ljude, ali i turiste.

Određene prednosti bi svakako imali i naši stanovnici jer bi mogli bezbrižno putovati većinom država članica EU, ne razmišljajući o mijenjanju domaće valute u euro. Isti efekt bi imali i turisti koji dolaze u Hrvatsku, što bi našu državu učinilo konkurentnijom u turizmu. Hrvatska oko 18% BDP-a ostvaruje iz turizma, a od toga 70% prihoda od zemalja iz eurozone.

Euro povećava kreditni rejting i omogućuje lakšu otplatu državnog duga.

Uvođenje eura za Hrvatsku bi značilo povećanje kreditnog rejtinga te povoljnije zaduživanje na financijskim tržištima jer se članice eurozone smatraju sigurnijima. Jeftinije zaduživanje znači i lakšu otplatu dugova države. Ta sigurnost se temelji na monetarnoj i makroekonomskoj stabilnosti koju provodi Europska središnja banka (ECB).

U slučaju ekonomskih kriza imamo pravo na pristup Europskom mehanizmu stabilnosti.
Uvođenjem eura se stvara europski identitet jer će se hrvatski simboli (povijesne osobe i prirodne ljepote) naći na euro kovanicama.

 

DVA NEDOSTATKA I DVA PITANJA

Jednokratni operativni trošak uslijed konverzije i financijski trošak

Konverzija kune znači i jednokratni operativni trošak uslijed konverzije. Taj trošak se odnosi na informatičku opremu, prilagodbu bankomata za euro, tiskanje cjenika s cijenama u eurima, informiranje, administraciju uslijed prilagodbe pojedinih dokumenata i ostale troškove. Procjenjuje se da će sve to koštati oko 0,5% BDP-a. Također, postoje i financijski troškovi prijenosa sredstava u ECB te u mehanizam stabilnosti (690 milijuna eura u 12 godina).

Gubitak monetarnog suvereniteta i nije toliki nedostatak

Djelovanje monetarne i tečajne politike je ionako ograničeno. Naš monetarni suverenitet se ogleda(o) u čuvanju stabilnosti tečaja. Tečajna politika nije korištena kod izvoza jer nije ni bilo strategije izvoza kojom bi stvarali koristi od Marshall-Lernerovog efekta da se kroz deprecijaciju stvara povećanje neto izvoza. Gubitak monetarnog suvereniteta znači da će buduće kamatne stope zaduživanja ovisiti o monetarnoj politici u eurozoni, ali barem neće biti više toliko razlika u kamatama na kredite. Povjerenje prema monetarnoj politici će se morati graditi u odnosu prema ECB-u (Europskoj središnjoj banci) koja je pokazala u slučaju s Grčkom da postoje instrumenti monetarne politike koji štite eurozonu i kojima možemo vjerovati.

Hoće li doći do povećanja cijena na tržištu?

Rast cijena zbog uvođenja eura se neće desiti jer rast cijena dominantno ovisi o kretanju cijena sirovina i energije. Euroskeptici su prognozirali da će ulaskom Hrvatske u Europsku uniju porasti cijene, a one su kontinuirano padale od 2013. godine uslijed liberalizacijskih učinaka integracije na unutarnje tržište. Ukoliko pogledamo zemlje koje su uvele euro, rast cijena je iznosio najviše neznatnih 0,3%.



Izvor: HNB


Cijene eventualno mogu rasti tamo gdje je potražnja malo veća. To je primjerice u ugostiteljstvu i u turizmu. Međutim, ona neće biti više od rasta cijena povećanjem PDV-a u ugostiteljstvu i turizmu na 25% u 2017. godini. Ukoliko bi i došlo do zaokruživanja cijena zbog eura, tržište ima savršen mehanizam za korekciju cijena, a zove se pad potražnje za robom ili uslugama gdje se povećanje dogodilo. Da bi se u potpunosti izbjeglo zaokruživanje cijena, može se propisati zakonska obveza iskazivanja cjenika u eurima i kunama kako bi potrošači znali da se njima ne manipulira.

Hoće li plaće porasti?

Euro neće utjecati na promjenu plaća. Na rast plaća utječu drugi faktori: konkurentnost poduzeća, produktivnost rada, rast pojedinog gospodarskog sektora, odluka vlasnika poduzeća da se ostvareni dohodak preraspodijeli u korist povećanja plaća itd. Kada se plaće budu konvertirale u euro dobit ćemo tek nominalno manje plaće. Za prosječnu plaću u Hrvatskoj od 6.025,00 kn dobiti će te oko 800 eura.

 

NAŠ PUT DO EURA

Hrvatska gotovo ispunjava „Konvergencijske kriterije“ koji su preduvjet stabilnosti eurozone.

Kada bi se gledali makroekonomski konvergencijski kriteriji, Hrvatska zadovoljava četiri od pet konvergencijskih kriterija. Stabilnost tečaja, dugoročne kamatne stope ne odstupaju više od 2 postotna boda kamata zemalja s najnižom inflacijom, inflacija ne odstupa više od 1,5 postotna boda od inflacije u zemljama s najnižom inflacijom, a proračunski deficit je trenutno ispod 1% BDP-a, što odgovara uvjetu ispod 3 % BDP-a.

Hrvatska najslabije stoji prema kriteriju javnog duga, ali taj kriterij ne znači striktnu granicu od 60% BDP-a, već kretanje udjela javnog duga u BDP-u mora pokazati stabilnu i dugoročnu tendenciju smanjenja. Hrvatski javni dug u 2015. godini je bio 85,4% BDP-a, u 2016. godini je iznosio 82,9%, dok je u drugom kvartalu 2017. godine je iznosio 81,9% BDP-a, s time da su očekivanja da bi do kraja I kvartala 2018. godine mogao biti oko 80%. Postoji i pravna konvergencija koja podrazumijeva usklađenost nacionalnog zakonodavstva i statuta HNB-a s člancima 130. i 131. Ugovora u funkcioniranju EU-a, odnosno sa Statutom Europskog sustava središnjih banaka.

Hrvatska može 2018. godine podnijeti zahtjev za članstvom u europski tečajni režim ERM 2, ali pod uvjetom da Izvještaj o konvergenciji pokaže da je Hrvatska za to spremna.

Ulazak u ERM 2 je zadnja stepenica prije otvaranja vrata euru u kojoj nas čeka dodatna ekonomska disciplina s naglaskom na definiranju središnjeg pariteta zamjene kune u euro. Period u ERM 2 ovisi o pripremljenosti članice, Slovenija je u njemu boravila 2,5 godine, a Litva preko 10 godina. Nakon određenog vremena boravka u ERM 2, Odbor za ERM 2 prema krvnoj slici ekonomije odlučuje hoće li odobriti euro ili ne.



Petar Vušković je potpredsjednik Centra za javne politike i ekonomske analize, savjetnik u poslovnom upravljanju te doktorand ekonomskih znanosti. Zagovornik je tržišnog liberalizma, autor većeg broja stručnih analiza i akademskih radova.

Podijelite ovaj članak

Submit to DeliciousSubmit to DiggSubmit to FacebookSubmit to Google PlusSubmit to StumbleuponSubmit to TechnoratiSubmit to TwitterSubmit to LinkedIn