Brač Online

Naslovnica Tko smo mi Donacije Portal na Facebooku

Na Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja u Donjem Humcu će biti otvorena izložba izložbu Dine Jakšić Pavasović DE-KONSTRUKCIJA KAMENE FORME.

 

 

 


Otvorenje izložbe zakazano je za 21.00 sati u  "Gornjoj radioni" a u svrhu kraćeg upoznavanje sa likom i djelom naše Dine nudimo vam osvrt iz pera Barbare Vujanović.


Apstrakcija predstavlja srž i polazište kreativnog iskaza Dine Jakšić Pavasović, umjetnice čiji je ishodišni medij slikarstvo. U njemu je odnjegovala prepoznatljiv stil apstraktnog ekspresionizma, koji gdjekad prelazi i u smireniju lirsku apstrakciju. Uzbudljive kolorističke konstelacije podjednako su određene intuitivnim promišljanjem i iskustvom, kao i odrazom slikaričina bogatoga poznavanja međunarodne i hrvatske povijesti slikarstva i drugih medija, te lokalne, bračke tradicije.
Materičnost je od početka prisutna u Dininom opusu, ponajprije u postupcima kolažiranja te paljenja materijala. Posebno je značajna njezina potreba da slikarski čin oslobodi tradicionalne podloge, odnosno platna.

Od svojih se početaka autorica nije libila posegnuti za podlogama poput novinskoga papira, koji joj je nudio izazov reagiranja na otisnuti sadržaj.

Jednako tako, pri osmišljavanju izložbenoga predstavljanja pojedinih ciklusa, umjetnica će se vrlo rado „useliti“ u neočekivane prostore kao što su napuštena kamena kuća ili kamenolom, omogućujući tako djelima da prisvoje kompleksnije asocijacije i interpretacije. Dinina želja da proširi polje svoga djelovanja najveću ekspanziju doživjela je doktorskom disertacijom O mirazu kroz umjetničko oblikovan prostor – spomenička instalacija, u sklopu koje razvija projekt postavljanja monumentalnih kamenih monograma na cesti između Donjega Humca i Nerežišća. Svaki monogram utjelovljuje ideju dote, to jest jednu žensku sudbinu.

Slijedom ovoga kreativnoga puta ostvarenoga u različitim, zaokruženim ciklusima, sasvim je logičan najnoviji iskorak koji ju je nagnao na spajanje slikarskoga i kiparskoga medija, odnosno na sljubljivanje imanentnoga kolorističkoga iskaza s oblikovanjem kamena. Autorica senadovezuje na prethodna iskustva, pa tako i kamene, apstraktne objekte gradi postupkom svojevrsnoga kolažiranja –kamen seprvoizrezuje u fine, tankeploče, potom ihDina spaja u raznolike strukture, koristeći ljepilo u koje prethodno stavlja boju. Ti spojevi i naknadne intervencije zarezivanja, bilo da se radi o blago konkavnim utisnućima ili posvemašnjem rastvaranju, ritmiziraju oblike, definirajući ih iscrtanom strukturom.
Budući da je početak rasta svakog objekta pravokutna ploča, forme su mahom prizmatične, a umjetnica ih gdjegdje omekšava i rastače u organska, oblatijela, sve do kugle. Indikativan je odabir kamena kao materijala izražavanja, jer se njime potvrđuje do sada najprisnije osviještena poveznica s obiteljskom tradicijom njegove obrade. U svojem pristupu tom plemenitom materijalu Dina u potpunosti zatomljuje nagon za na(d)metanjem. Riječ je o dijalogu s naslijeđenom tradicijom i medijem kiparstva, u kojem su u prošlosti djelovali te danas djeluju mnogi članovi obitelji Jakšić.

Svoj definirani, no ne i zatvoreni, slikarski identitet umjetnica hrabro propitkuje u jednom drugom, zbog tradicijske odgovornosti, zahtjevnom materijalu, u kojem ponovo progovara o ustaljenim apstraktnim tendencijama, kao i o sagledavanju vlastite pozicije u konstelaciji različitih medija. Kreacija se odvija u intrigantnoj izmjeni dekonstrukcije i konstrukcije, razdvajanja i ponovnoga sastavljanja kamena. Razmatra se i odnos autorskog, likovnog rukopisa i radioničke, strojne obrade i dorade. Stoga se sasvim prirodno kristalizirala ideja, štoviše potreba, da se objekti izlože u radnom ambijentu, u klesarskoj radionici, koja je ujedno, sagledavajući umjetničku genezu obitelji – njezino ishodište.
Izbjegavajući doslovnu prisutnost određene teme ili sadržaja, Dina Jakšić Pavasović omogućava istodobnu autonomiju detalja, a time i pojedinih medija, kao i nužnost cjelovitosti i funkcioniranja unutar cjeline.

Pojedinim će ostvarenjima pridružiti posve određujući naslov, primjerice Par ili Majka i dijete, no ta se asocijativnost ne iscrpljuje u jednom pogledu, u jednoj mogućnosti interpretacijskoga prepoznavanja ili u ukotvljenosti u jednom značenju. Ono uvijek ostaje otvoreno, baš kao i vjerojatnost daljnjih umjetničinih iskoraka i istraživanja.

Barbara Vujanović

 

Podijelite ovaj članak

Submit to DeliciousSubmit to DiggSubmit to FacebookSubmit to Google PlusSubmit to StumbleuponSubmit to TechnoratiSubmit to TwitterSubmit to LinkedIn

Ove web stranice koriste kolačiće radi što boljeg iskustva posjetitelja stranice. Molimo da prije korištenja web stranice pročitate opće uvjete korištenja, uvjete zaštite osobnih podataka i Informacije o kolačićima. Klikom na poveznicu 'Zatvori' potvrđujete prihvaćanje kolačića na ovim stranicama.