Brač Online

Naslovnica Tko smo mi Donacije Portal na Facebooku

Estadio Croata je hrvatski klub smješten u četvrti Vitacura u Santiagu de Čile i jedan je od najljepših hrvatskih društava u svijetu. Osim sportskih terena za nogomet, košarku, tenis, bazena ima i dvoranu i restoran i odlično je mjesto za održavanje kulturnih događanja.

 



Za kulturu unutar kluba zadužen je Franco Ferrera Cvitanovic, po profesiji glazbenik i autor Cd-a Djeca uče hrvatski. Došao je na ideju da osnuje udrugu Hrvartis, i da kroz nju povezuje umjetnike hrvatskog podrijetla i organizira natječaje vezane za Hrvatsku, pa je započeo s fotografijom, da bi zatim pozvao svih koji pišu poeziju da se i oni izraze u tom pogledu. Poezija je pisana na španjolskom jeziku, što ne umanjuje iskazanu ljubav prema Hrvatskoj.

Ocjenjivački sud sačinjavali su Vjera Razmilic iz Fundacije Baburizza, pisac Guillermo Mimica i Branka Bezić Filipović voditeljica HMI podružnice Split. Pred tročlanim sudom nije bio lak zadatak jer je na natječaj stiglo dosta vrlo kvalitetnih radova od kojih neki i iz pera akademika.

Prvo mjesto osvojio je Arturo Corte pjesmom Dračevica, drugo Alberto Texido Zlatar pojesmom Sangre (Krv), a treće Andres Morales Milohnic pjesnik, sveučilišni profesor i akademik, svojom pjesmom o glagoljici.

Zanimljivo je da je slavodobitnik Čileanac, oženjen za Hrvaticu rođenu u Zagrebu, a podrijetlom iz Dračevice. Dio godine žive na Braču a dio u Santiagu. Arturova ljubav prema Braču progovorila je iz svakog stiha njegove pjesme.

 



 

DRAČEVICA

Gledam te s mlina
okupanu zlatnim sjajem večeri.
Kao da je zlatna prašina pala s neba.

U srcu Brača skrivena,
ležiš u krilu anđela,
u zagrljaju mora i dragog kamenja.

Moje srce osvjetljeno je ponosom težaka,
ispunjeno s mnogo trenutaka
koje sam proveo s tobom.

Tvoji zidovi na pjaci,
stolovi na druženjima,
pričaju priče onih,
koji su prije odlaska,
ostavili svojoj djeci i unucima
besmrtno sjeme ljubavi prema tebi.

Vjetar mi donosi miris lavande
i pjev cvrčka,
a dok grožđe zrije u vinogradima
osjećam melodiju koja mi iz grla izlazi.

Najbolji je to dar koji sam ikada primio.
Što mogu još poželjeti od života?
Osim odmoriti se zauvijek u tvojoj zemlji?

Dračevice, nemoj se nikada promijeniti,
tako da te moja djeca,
i djeca moje djece,
mogu gledati očima, kojima te ja danas vidim.



Tekst i fotografije: Branka Bezić Filipović / Hrvatska matica iseljenika

Podijelite ovaj članak

Submit to DeliciousSubmit to DiggSubmit to FacebookSubmit to Google PlusSubmit to StumbleuponSubmit to TechnoratiSubmit to TwitterSubmit to LinkedIn

Ove web stranice koriste kolačiće radi što boljeg iskustva posjetitelja stranice. Molimo da prije korištenja web stranice pročitate opće uvjete korištenja, uvjete zaštite osobnih podataka i Informacije o kolačićima. Klikom na poveznicu 'Zatvori' potvrđujete prihvaćanje kolačića na ovim stranicama.