Brač Online

Naslovnica Tko smo mi Donacije Portal na Facebooku

fumar-naslovnica.jpg
Hoće li Mesić dati mandat Sanaderu, i relativnom pobjedniku HDZ-u ili mogućoj koaliciji lijevog centra sa SDP-om na čelu? S kim će koalirati HSS-HSLS? Hoće li se HSS raspasti ako koalira sa desničarima?


To su samo neka od mnogih pitanja koja danas čujemo, i koja okupiraju naš medijski prostor doslovno 24 sata dnevno - nepotrebno puno i zamarajuće. Zar nismo odgovor dobili 1991.?

Mene iskreno zanimaju odgovori na nekoliko pitanja ove tematike, a koja iskaču iz tog svakodnevnog politikansko - trgovačkog konteksta, poput: Koliko smo demokratski zreli? I Koliko smo samostalni u odlučivanju? Plaćaju li stranke PDV za ovu trgovinu?

Ustav je najviši zakonodavni akt jedne države, pa tako i Republike Hrvatske, i prema njemu, uz sve ostale akte, predsjednik "povjerava mandat za sastavljanje Vlade osobi koja, na temelju raspodjele zastupničkih mjesta u Hrvatskom saboru i obavljenih konzultacija, uživa povjerenje većine svih zastupnika" (Članak 97 Ustava RH).

Dakle, predsjednik je institucija, i to nepobitna, koja odlučuje o dodjeli mandata nekome od onih koji skupi najviše glasova (povjerenja) budućih zastupnika u Hrvatskom Saboru. Predsjednik je osoba koja je odabrana od strane državljana ove države s pravom glasa, demokratski i s velikom većinom (62%) na prošlim predsjedničkim izborima. Dakle uvjerljivom većinom!

Demokracija je, barem do sada, kao oblik uređenja i upravljanja državom i društvom, civilizacijski najviša razina koju je naše društvo doseglo, te svojim oblikom i načinima upravljanja danas predstavlja i najrašireniji oblik vladavine prava i zakona u zemljama za koje često kažemo da su ‘zapadnjačke’.

Ja ne mislim da je demokracija pravi i najsavršeniji oblik vladavine, ali društvo je kroz evolucijski razvoj i kroz vladajuće sisteme odlučilo da je tako, pa ga ja, a i većina građana takvim i prihvaća.

Demokracija ima svoje zakonitosti, definirane kroz Ustav i kroz sve zakonske zapise koji iz njega proizlaze (pravila igre), te oni kao takvi određuju između ostalog i ponašanje koje je društveno i civilizacijski prihvatljivo. Demokratski je i prihvatiti takve zakone, te iste provoditi u svim sferama ponašanja, bilo da se radi o državi, stranci, udruzi ili građaninu.

Demokracija je dakle, poštivanje zakona koje smo sami, kroz izabrane zastupnike (poslanike) odabrali, a oni ih većinskim sustavom i donijeli, a između njih i zakon da mandat daje predsjednik Republike onom za koga smatra da uživa povjerenje većine budućih zastupnika.

S toga mi nisu jasni napadi na integritet predsjednika i pritisak koji je golem na čovjeka u čijim je rukama budućnost ove države i njenih građana. Mogu ga nazivati pandom, šašavcem ili bilo kakvim drugim imenom, ali na njemu i njegovim savjetnicima, leži teška odluka koja će imati posljedice bez obzira na to kakva ta njegova odluka bila.

Politika je po meni proizvod demokratskog društva, i ona se kroz vrijeme pretvorila u običnu trgovinu moći, raspodjelu novca i vlasti. Dovela je do svađa i ratova koji nisu primjereni čovjeku i društvu 21. stoljeća. 

Demokracija je naša realnost i svakodnevnica, piše zakone, među njima i ove koji su vezani za ovu tematiku, pa je prema tome, nažalost doduše, ta ista politika vrlo legalna, a borba za moć koaliranjem sasvim logična i nadasve poželjna u sistemu kojeg smo sami odabrali kao svoj.

Politika je nešto što nitko od nas ne bi trebao promatrati i analizirati na osobnoj razini, jer to dovodi do ideoloških jazova, sukoba i razlika koje u još uvijek nezrelilm demokratskim društvima kao što je ovo naše, može izazvati tektonske i neželjene posljedice po ljudski socijalni, kulturni i nadasve gospodarski razvoj, i kvalitetu života svakog pojedinca i društva u cjelini, te njegovom poziciranju u nekakvim geografskim i kulturnim okvirima (u ovom slučaju EU) na nadnacionalnim razinama.

Koaliranje jest nužno, i nadasve potrebno u današnjim okvirima, jer oba ‘bloka’, onaj desno i lijevo od centra ne mogu bez takvog oblika sastaviti novu upravljaču mašinu zvanu Vladom.

E sad, pitanje je želimo li koaliciju u kojoj ce jedna stranka u kojoj očigledno i nepobitno vlada kult ličnosti sastaviti vladu sa jednom manjom strankom i imati, navodno, čvršću vladu, ili želimo vladu u kojoj nijedna od stranaka neće imati većinu i u kojoj se mogućnost čistog provođenja jednostranih i moguće po državu i društvo, štetnih odluka jedne stranke svodi na najnižu moguću razinu?

Želimo li više europski model demokracije (koji usputno rečeno nije idealan) ili model nekih južnoameričkih država u kojima je pobjeda jedne stranke (pokreta) dovela do društva u kojem demokracija egzistira više na modelu sličnom totalitarizmu?

Meni se osobno više sviđa model višestranačja u vladi, no to je moje mišljenje i ono ne mora nužno biti prihvaćeno niti shvaćeno.

Vlada prema mom stajalištu treba biti odraz društva, u kojem svi ljudi uživaju svoje slobode garantirane Ustavom, kao i društva u kojem žive ljudi različitih fizičkih, socijalnih, kulturnih, etničkih i religijskih osobitosti i ambicija, a ne društvo istih.

Hrvatska je već duže od 16 godina samostalna I neovisna država, u kojoj vladaju zakoni koje smo sami donijeli, te ima apsolutno pravo uživati plodove svojih odluka. Nadam se da se svi slažemo barem oko toga.

Zašto se onda spominju pritisci koji dolaze iz europskih prijestolnica – navodno civilizacijskih – na predsjednike, ne samo stranaka, koji su mali igrači u ovoj šaradi trgovine i interesa, nego i na predsjednika Republike koji ima pravo odabrati kojim će smjerom krenuti Hrvatska i kojeg smo mi odabrali da sjedi u fotelji predsjednika.

Je li moguće da je ta ista Europa, razvila demokraciju do razina na kojima su razvoj civilnog društva i prava građana, stavljeni iza gospodarskih interesa malobrojnih i nadasve bogatih. Ako je to istina, meni se takva Europa ne sviđa.

Hrvatska je mala zemlja, ako je gledamo u nadnacionalnim okvirima, no ipak dovoljno velika da pokaže susjedima i  velikima u EU kako vježbamo demokraciju u svojim originalnim oblicima, te da ćemo je mozda razvijati u smjerovima I do granica na kojima ce razvoj drustva i gospodarski ciljevi biti u najmanju ruku istovrijedni. Ukoliko budemo trebali savjet ili pomoc u odlukama koje se ipak tiču samo nas, rado ćemo potražiti pomoć iskusnijih.

Nadam se da će naši političari smoći snage da ovu postizbornu bitku s koaliranjem dovedu do kraja, a vjerujem da hoće, barem zbog svojih interesa, bez obzira na rezultat koji dobijemo.

Rezultat će biti izbor hrvatskih građana, i samo njihov, jer dali smo svoj glas nekoj od stranaka, dali smo glas demokraciji i svim njezinim alatima.
Demokratski je i zrelo prihvatiti rezultate te bitke, bez obzira na ishod, i bez obzira koliko nas takvi rezultati dirali na osobnoj razini.

Ljudski je nadati se najboljem, no gledajući u prošlost i na sve vladajuće sisteme do sada i njihovu ostavštinu,  rezultati su ti, da svaki pojedinac ipak na kraju mora gledati samo sebe, svoj boljitak i napredak u svim smjerovima, izbjegavati ideološke sukobe, jer navodno ljudska zrelost, pa tako I zrelost društva u kojem pojedinac živi, nastupaju tek nakon razočaranja u ideologije u koje smo vjerovali.

Ono s PDV-om na početku bila je naravno samo šala.

 

Tekst: I.C.

 

 

Podijelite ovaj članak

Submit to DeliciousSubmit to DiggSubmit to FacebookSubmit to Google PlusSubmit to StumbleuponSubmit to TechnoratiSubmit to TwitterSubmit to LinkedIn

Ove web stranice koriste kolačiće radi što boljeg iskustva posjetitelja stranice. Molimo da prije korištenja web stranice pročitate opće uvjete korištenja, uvjete zaštite osobnih podataka i Informacije o kolačićima. Klikom na poveznicu 'Zatvori' potvrđujete prihvaćanje kolačića na ovim stranicama.