Brač Online

Naslovnica Tko smo mi Donacije Portal na Facebooku

fumar-naslovnica.jpg
Vrijeme koje dolazi je božićno, u kojem slavimo rođenja dragog nam Isusa, bliskost obitelji i vrijeme ljubavi, darivanja i nade. Bla, bla, bla…

Rođenjem Božjeg sina (prema katolicima) donijelo je nove sustave vrijednosti, koje traju već čitava dva tisućljeća, i koje neupitno ponavljamo kasnog prosinca, zavijeni u bijelo snijega ili bure, misleći na iskrenost, pomaganje i druge, nama bliske i one dalje, kojima je potrebna pomoć onih koji znaju ili imaju. Samo neki naravno.

Stvorili smo svijet u kojem 24. prosinca svi odlazimo na misu polnoćku, ozareni mirisima bakalara i pršurata, opijeni lagano prošekom, s majkama i nonama pod ruku, čekajući sat kada dolazi 'Onaj' (sad ide jingle od dinastije!!!), kada je rođena nada u božji svijet, u Božje Kraljevstvo ili kako god to nazvali.

Slušamo propovidi naših pastira (valjda jer smo mi ovce) u kojima on koji nema obitelj govori nama i našim najdražima, kako i na koji način živjeti Boga, odgajati djecu, bojati se Suda gospodnjeg, o maticama i vijcima, kako ispovidat grihe i dr.

Prije nego smo stigli u taj Hram Svevišnjeg, u kojem vlada željezna ruka Vatikana i njegovih pastira (jer mi smo ipak samo ovce), okitili smo bor, posložili poklone, upalili sviće, odastrli naše želje u nebo, i krenuli slušati riječ Božju.

Naravno, obukli smo odijelo ili robu u kojoj se osjećamo toplo i najudobnije, ne nužno najzgodnije, jer biti zgodan i privlačan, a kamoli željeti biti zgodan i privlačan (ne daj Bože), je grijeh pred bogom, posebno tamo gdje ovce bleju.

Ne daj Bože flertovat u crkvi s nekin, mignut ili koga uvatit za guzicu!!! Uputiti sumnjivi osmjeh. To je grijeh prema Bogu, a časne kao velike služavke Hrama oštro i s osmjehom gledaju svaku sitnicu, a kako bi sutra mogle obaviti svoju veliku dužnost, i špijavat onima gospojama od časti koje ćedu odma sve dalje ispricat, ko je sta ucinija u crikvi, i tako, naravno, cuvat moral i čestitost unutar katoličkog mista ka šta je Supetar.

Biti glasan je isto grih, no ne pred Bogom, već pred ovcama koje pozorno slušaju pastira koji isto tako bleje sa oltara, o vrijednostima o kojima on u stvari nema pojma, nego je tako učia u sjemeništu, u kojem navodno nema grijeha (!!!). Moš mislit kako nema!

I dok bor u našim kućama, kužinama, dnevnim boravcima i drugim lipim mistima blišći, i svitli, u Hramu se događa najlipsa čarolija (posli one Uskršnje naravno) katoličkog svijeta, rađa se nada, dica pucaju petarde, oko ognja isprid čimatorija, starije gospoje činidu šššššš, kreveljidu se, muć!, pop govori! Slušaj ga!, Nemoj bit nepristojan i divji!

Ma koga mi to ljudi moji zavaramo i činimo blesavima? Same sebe.

Zar je moguće da svi oni ljudi koji dođu na polnoćku, da su svi oni pobožni, da žele u stvarnosti bit bezgrešni i sveti. Ma ljudi moji, to je samo jedan najobičniji igrokaz, drama i šou od kojeg ti isti mali ljudi, koji su većinom sve ono šta me ježi kod nas katolika, žive dugo i dugo, prepričavajući rijetko rič gospodnju  kad dođu doma, nego in je draže iskomentirat ko koga, kako, kad i zašto, i kako je ovaj ili onaj reagira, kad je dozna da je ovaj ovu, ili ova nju, ko se drogira (samo njihova dica su najboja i najčišća), ko koga puca, od isprid ili nase, ko je kako opitura glavu, i jos svasta.

Kakva šarada supetarskog Božića!!! Pojist, popit, poć vanka, stavit u sebe sve i svašta, pa onda rigat i ujutro za obidon pojist juhu, jerbo inace ne bis moga izdurat da ti glava ne pade u pijat nikuda oko janjetine…

A roditelji kao stvaraju idilu, zatvarajući oči pred evidentnim, varajući sebe i one oko stola, da je sve savršeno, jer danas je Božić, dan kada su svi sritni, ne mogo rec sve sta ih tišti, ne smiju se usprotivit toj blaženoj atmosferi, premda u stvari nisu svi sritni.

Poji se, popije kafa, gre učinit đir po rivi, ženske spremidu stol, opredu sude (ko naruke ko u mašinu), grisi se operu, viskovi poseru, trbusi namiridu, i svi sritni.

Jer doživili su još jednu čaroliju supetarskog Božića, Isus se rodi, nova godina skoro, pokloni su inkasirani…

Zar je Božić stvarno prerasta u čisti genocid nad borovima, jelkama (jer ubijemo ih na iljade), takuinima, kućnim budgetima, ovcama, pršuratama, nama samima, drogama, juhima, ledenim kockama, ruskim šubarama, kavama?  Zar je sve stvarno vezano uz to koje poklone ćedu dica dobit, i od koga, i šta će ko ist za obidon.?

Šou kojeg smo svjedoci svake godine mi definitivno izlazi ve na uši! Parada lažnog morala, poremećenih vridnosti i onega šta ko ima. 

Volija bi uvuć se među te božične ručkove u koju god kuću, i vidit šta se tamo stvarno događa (ne zato šta san kurjož ili ne daj Bože voajer), možda bi me i mnoge obitelji (a znan da ih ima) uvjerile da one ipak žive duh Božića među sobom, a da su polnoćka i popratne manifestacije i nus-pojave samo predstava za javnost našeg malog mista. Bogu božje, caru carevo.

Sretan i miran Božić svima Vama i svako dobro u Novoj godini!


p.s. ne vidimo se na polnoćki.

I.C., Supetar

Podijelite ovaj članak

Submit to DeliciousSubmit to DiggSubmit to FacebookSubmit to Google PlusSubmit to StumbleuponSubmit to TechnoratiSubmit to TwitterSubmit to LinkedIn

Ove web stranice koriste kolačiće radi što boljeg iskustva posjetitelja stranice. Molimo da prije korištenja web stranice pročitate opće uvjete korištenja, uvjete zaštite osobnih podataka i Informacije o kolačićima. Klikom na poveznicu 'Zatvori' potvrđujete prihvaćanje kolačića na ovim stranicama.