Brač Online

Naslovnica Tko smo mi Donacije Portal na Facebooku

fumar-naslovnica.jpg

Najnoviji Fumar donosi Vam portret jedne neobične, zanimljive i skromne umjetničke duše koju je po našem mišljenju vrijedilo izgurati na svitlo dana.

 

 

Ribu u sliku, bonsai u siku i ... haiku!

Duša svih naših malih mist (a i cilega otoka ako ćemo pravo reć) nisu ni crikve ni palaci, ni kale ni kuće ni poja ni brodi vengo judi. Judi ka ča je naš Bušo. Bušo Van je roba jedno šezdeset godin i inače je pomorac, svi znadu da pomorci imaju najjače priče a Bušin je život sam po sebi priča i po.

Na brodu je bija konobar, navigava je na jug i na sjever i na zapad po zemajskoj baloti ali kad je navigava prema istoku i to onemu dalekemu život mu se iz bote prominija. Nigdi kod Japana na brodu ga je pogodila lantina i svršija je u bolnicu di je upozna svoju buduću ženu, japanku koja je tamo radila ka medicinska sestra. Bilo je niko vrime drž nedaj ali Bušo je na koncu sidro ipak bacija u Povjima. Usidrija se dakle u Povajskoj vali ali znate kakva je duša pomorca, nemirna i uvik u vitru pa tako i on kraju ka ni na moru nikad ni ima mira.  Bija je jedno vrime trener aikida (ča znači put ka savršenstvu), čak je desetak Povjani hodilo na njegove tečajeve a kada su svi skupa prošli ti put Bušo se bacija na umjetnost a nadahnuće je naša, a di bi drugdi vengo u Japanu to jest u japanskoj umjetnosti, tradiciji i filozofiji. Počeja je pisat haiku, i to vrlo uspješno, napisa je nekoliko knjiga a neke od njih su mu čak i nagrađene. Iz hrpice tih kratkih a dubokih pismuljaka najčešće recitira dva u kojima se kaže zrcali njegova vlastita životna nauka:

“RAGAN BURE,U KUPINI CIKLAMA NAPELA UŠI!”
“ČA ĆE MENI SEAKSPEARE KAD JA ČITAN TINA!”


Kako je od haikua do bonsai-ja tek mali korak naš ga je Bušo učinija gotovo nesvjesno, naravno u njegovoj otočkoj verziji bonsai je maslina i kamenica. Shodno tome nadoveza se opet i haiku:

“CILI SVIT JE SUSID MOJEG MASLINIKA!”


I tako u krug …

Onda je poče činit kulajne, niza je na svoj način razne perle, pa je onda učini sam niki privjesak i ni moga doć sebi, pa je onda jedan put od naplavjenog drva ča ga je naša na žalu učini ribu i začudi se i sam sebi da od čega ča. Ni ni sam sebi virova kako mu je to pošlo za rukon pa je onda učini drugu, pa treću i tako je počelo…
Zaigra se i počeja činit puste figure, oblike i instalacije. Pa je uze hreb od masline i od njega učinija zdjelu, pa još jednu,  pa je ka i svaki pravi umjetnik počeja eksperimentirat, pa je prominija medij i proba višnjino drvo pa drvo od oriha.  Na koncu je doša u tu fazu di je posta rob vlastita stvaralaštva,  više jednostavno ni moga odolit svojin umjetničkin porivima a i judi su ga izludili da učini i njima po jednu do dvi pa su to počeli nosit okolo i pokazivat vanka mista pa tih njegovih kreaciji sad ima u par galeriji po Splitu a čak i u Supetru nigdi na rivi, nezna on kako se ta galerija zove ali to ni ni bitno jer ne voli on publicitet.

Ka i svaki pravi, strastveni umjetnik najsritniji je kad uzme hreb i učini od njega ono ča on pita, nikad unaprid nezna ča će učinit nego kad ga ufati uruke po godu i žili  mu ugodi. Ako dilo čini po narudžbi puno tega onda zavisi i od osobe za koju čini,  triba to sve spojit, uz dosta strpljenja (jerbo ni Leonardo Monalizu ni nasmija o'ma prvi dan) onda stvarno nastaju umjetnička djela.
A da su prava umjetnička djela u pitanju potvrđuju i brojne izložbe. Bilo ih je brate i grupnih, i samostalnih, i svakakvih a zadnje vrime se polako priprema i za prezentiranje u našoj metropoli ali o tome neda govorit sada, nego kad bude.

Da bi kompletirali portret ove neobične pustolovne umitničke duše tribali bi spomenut još jedan sitan detalj a to je da je Bušo, uza sve ča radi ujedno i Povaljski proteštat. On sam doduše uvik govori kako ne more on baš sa političarima jer ni on od te sorte ali istinu govoreć ni tote za bacit, digod ga izgrintaju ali neda se on. Učini je i ništo posla po mistu ali je isto najsritniji kad uzme hreb u ruke, kad ga izdila i kad ga na kraju namaže maslinovin ujen, pa kad dobije pozitivne kritike (pogotovo od Povjani).

I to je sva Bušina filozofija.
Život su stvari koje nas činidu sritnima ma kako neobične bile, pa je to ribu u sliku ili bonsai u siku ili… haiku:

“BOGATI ULOV,
ZBRISAO JE BURU MORE I BORE
SLIKA RIBARA!”


To je Van je svitu moj smisal svega.

 

Tekst i slike: Erika

mt_gallery
Ribu u sliku...

Podijelite ovaj članak

Submit to DeliciousSubmit to DiggSubmit to FacebookSubmit to Google PlusSubmit to StumbleuponSubmit to TechnoratiSubmit to TwitterSubmit to LinkedIn

Ove web stranice koriste kolačiće radi što boljeg iskustva posjetitelja stranice. Molimo da prije korištenja web stranice pročitate opće uvjete korištenja, uvjete zaštite osobnih podataka i Informacije o kolačićima. Klikom na poveznicu 'Zatvori' potvrđujete prihvaćanje kolačića na ovim stranicama.