Brač Online

Naslovnica Tko smo mi Donacije Portal na Facebooku

fumar-naslovnica.jpg
Prenosimo u cijelosti zanimljivu priču objavljenu u slobodnoj dalmaciji koja nosi naziv "Prvi brački"...

 

"Na Brač prvi! A di bi prvo zagazili nego na škoj koji su Splićani zvali baš tako, Brač prvi. Ostali su bili Brač drugi, treći... i tako redon dok nisu naučili da svaki ima ime. Tako je i bilo logično da na leđima “Hrvata” u dane okolo Svetoga Petra Ribara, takamo u Supetar. Ima ništo čudno u imenima, nekako su se stivala po redu, datumu i zgodi.

Dakle, Brač prvi, dan prvi. Mrvica prvi. Koordinator srednjodalmatinskoga plovnoga područja “Jadrolinije”, u portu je od jutra do kasne noći. A koji put i više. Teško je reć ča on o brodima i portu zna, jer zna sve. Pa ga svit zove kapetan Mrvica. More šjor Ante objašnjavat koliko oće da je inženjer, štaviše, magistar, ma po onome u glavi nekako mu stoji da je kapitan. Barba od porta. I naš je barba, odredi nan na koji smo sutra brod. Pa smo tako zaplivali na “Hrvatu”.

Split-Supetar je najjača linija našega područja. Pribacila je lani nabroj 1,3 milijuna putnika i 296 ijad auti. Zato je već od 1. lipnja u full plovidbenome rasporedu, sa četrnajst dnevnih partenci, zadnja je u 23.59... Ol nije mogla bit u ponoća, nula-nula? Ča fali ta minuta ka da ćeš u avion, a ne u trajekt? Kad napišeš 00.00, onda to ne postoji, ne znaš kojemu danu pripada, i bija bi nered. Di smo stali? U sezoni, na Brač se dnevno pribaci oko 2 ijade vozila, a suboton 2,8 ijad. Ova linija čini priko 50 posto cjelokupnoga prometa splitske gradske luke. A nama će pobić, kapetane. Inžinjer... Ajde, krcajte se.

“Hrvat” jema skale ča se same vrtidu, jema i ulaz sa strane za putnike, to su odma dvi stvari koje te kupidu na komod. Ne turaš se s autima za uć i izać, a ne triba potizat bagaje uza visoke skale, kakve su obično na brode. U devet uri gospojska je pruga, za svit kojemu ni priša, koji gre obać vikendicu, a ne žgobavat. Jedan je od najmlajih u “Jadrolinijinu” flotu, tek je napunija godinu dan, ni ruzinavi zubi mu nisu počeli probivat bilu pituru. Zgrađen je u Kraljevicu, prima 1200 svita plus 130 auti.

To mu je lična karta, pa je jasno da mora i unutra bit tip-top. I je. Bokun je ladan radi tega, pari ti se u modernu koju ambulantu da si uliza. Čiste ponistre, plavo-žuti namještaj, tanke televizije, lagana mužika. Ladno, držu nas na 24 stupnja, dok vanka galebi afanaju od vrućine. Vrtin se, gren obać kondute, tot ću najlakše nać štakod za prigovor. Ćorak. Jema čak i karte za ruke, i za muške najvažniju spravu na svitu, pišarjole! Ajde ništo se ipak našlo, stole u salonu ne moreš dobavit, malo ih je i nekako su odmaknuti od sidala, i ako nisi baš uz tablu, ne moreš se naslonit, bacit na karte.

Jedan od sritnijih ča se naša u šesnajstercu, pa novine drži na stol je Stanko Poklepović Špaco, Ajdukova legenda. Ka nepristojan prikidan ga u čitanju, a on ka pristojan miče novine. Teško je nać bojeg sugovornika. Ka Milnaranin svaku je šetemanu na škoj, a da bi doša do didovine prisidija je ijade puti u brodskome salonu. Skoro svaku subotu san na bračkome trajektu. Nekad je to bila prava muka; gužva, vrućina, nema mista za auto, put je traja duže...

O komforu kakvoga danas imamo nije bilo ni spomena. Jedino za čim žalim je šta više nama pruga između otoka, na taj način su se boduli upoznavali. I moja Milna više nema broda, a nekad je bila prva štacija – sića se šjor Špaco, kojega nismo mogli priskočit s pitanjen kad će Ajduk na škoj. Oće sigurno, na Braču ima odlične uvjete za pripreme. Ali zimske, tada je fantastično, sad su vrućine, pusti turisti, gužve, šušur. Ćakula-bakula evo nas i u Supetar, s ovin čestin linijama prije dođeš tamo nego autobuson na drugi kraj grada.

Pa je Supetar posta ka predgrađe Splita. I Split predgrađe Brača. A “Hrvat” ka trica ili sedamnajstica, samo fali tabela “obala-škoj”. Nekad su se brodovi kupovali prema ponudi na tržištu, a danas model broda birate po liniji koju održava. Upostavljen je standard ispod kojeg se ne ide – priča kapetan Andro Stražičić, Mljećanin kolinon, s 18 godin staža u “Jadrolinije”. Kaže i kako nove posade imaju zadatak bit ča bliže s putnicima. Furesti su smiješni. Većina ih prvi put vidi more, školje, brode. Zaviruju svugdje, i na vrh mosta bi se uspeli. Zato s njima valja s puno pacijencije – smije se. Amo nase.

Prid Spliton čekamo skoro deset minuti. Sad i nama fali pacjence. E, a gužva je, vaja da se oslobodi vez, sad će grintat doli u salonu. Ma vidi ove malešne, vražji su, opća opasnost – pokazuje Branko Pavličević, kapo od makinje i veteran s 35 godin staža, na one morske kombije ča furešte pribacijedu s kruzera do porta. Neka poleti trajektu rampa, ništo poskoči, eto ti nevoje. A oni zujidu na sve strane, i svi se mišadu s trajektima u portu. Nema druge, moj “Hrvat”, nego u boj, u boj za privez svoj."
 
Piše damir šarac
Snima joško
ponoš/cropix


 

Podijelite ovaj članak

Submit to DeliciousSubmit to DiggSubmit to FacebookSubmit to Google PlusSubmit to StumbleuponSubmit to TechnoratiSubmit to TwitterSubmit to LinkedIn

Ove web stranice koriste kolačiće radi što boljeg iskustva posjetitelja stranice. Molimo da prije korištenja web stranice pročitate opće uvjete korištenja, uvjete zaštite osobnih podataka i Informacije o kolačićima. Klikom na poveznicu 'Zatvori' potvrđujete prihvaćanje kolačića na ovim stranicama.