Brač Online

Naslovnica Tko smo mi Donacije Portal na Facebooku


Na kontinentu vitar je nešto bezlično i bezimeno. U nas na škoju pak vitar je živo čeljade s imenom i prezimenom a boga mi i nadimkom. I jugo, i meštral, i tremuntana i bura... bura čista žena posebice.



Naši stari kažu da se bura rađa na Vruji, odrasta podno Velebita i umire u Tršćanskoj vali. Bračani, a poglavito Povjani i Pučišćani zaklet će vam se da je ova prva, Vrujska bura najgora od sve tri, kad se onako mlada, divja i puna morbina spusti niz Biokovo i pruži svoje bile prste priko kanala na ovoj našoj otočkoj strani zrak se mrzne a more se ledi. Tako je na našemu škoju bilo bilo i ove blagdane, uživajte u fotografijama Ivića i poeziji Zorane Geržinić.

DOTAKNI MI BIJELO LICE

Sve moje tihe želje utkale se u led.
Smrznute u bijelom trenutku.
Ispratit ćete me rumeni od zime.
Dotaknut ćete moje bijelo lice i zaželjeti mi miran san.
Već noćas će doći ona Nova.
Bila vam lijepa, bolja od mene.
Bila vam sveta, darivala vas više od mene.
Ne uzimala vam, samo vam davala.
Ne grčila vas, samo vas opuštala.
Bila vam mila, bila vam lakša, zdravija i mirnija.
Falit ćete mi, ali svemu dođe kraj.
I moje lice već sutra bit će samo lijepa fotografija.
Zato, dotaknite moje lice danas, uživajte u njemu i ispratite me s veseljem.
Budite veseli, ne bojte se leda i bure.

 

Više ovih prekrasnih fotografija pučiške bure možete pogledati u galeriji na našoj FB stranici.

 

 

Poezija: Zorana Geržinić
Foto: Ivić&ivić

Podijelite ovaj članak

Submit to DeliciousSubmit to DiggSubmit to FacebookSubmit to Google PlusSubmit to StumbleuponSubmit to TechnoratiSubmit to TwitterSubmit to LinkedIn

Ove web stranice koriste kolačiće radi što boljeg iskustva posjetitelja stranice. Molimo da prije korištenja web stranice pročitate opće uvjete korištenja, uvjete zaštite osobnih podataka i Informacije o kolačićima. Klikom na poveznicu 'Zatvori' potvrđujete prihvaćanje kolačića na ovim stranicama.