Brač Online

Naslovnica Tko smo mi Donacije Portal na Facebooku

GODIŠNJICA ROĐENJA KUZME BEOVIĆAU Supetru je na današnji dan, 18. ožujka 1914. rođen je naš veliki baletni umjetnik i koreograf Kuzma Beović.



Prije točno stotinu i jednu godinu u Supetru je 18. ožujka 1914. rođen baletni plesač i koreograf Kuzma Beović. Pučku i građansku školu pohađao je u rodnom mjestu, a potom je otišao u Split gdje je radio kao pomoćnik u trgovini odijela kod svog strica. Kod strica se nije dugo zadržao te je početkom 1928. prešao u jednu od tada poznatijih splitskih trgovačkih kuća ''Engleski magazin''. Po prirodi znatiželjan stalno je lutao gradom, a najviše u i oko kazališta. Sudbina je htjela da jednom zgodom kada je pomagao u izvođenju jedne plesne scene bude uočen kao nadareni plesač. Milica Katić, tadašnja splitska baletna pedagoginja i koreografkinja, pozvala ga je da se priključi nešto ranije osnovanoj plesnoj sceni splitskog HNK-a. S jedva napunjenih 15 godina života 1929. postaje stalni član splitskog baleta i ostaje mu vjeran do 1941. kada su grad okupirali Talijani. Gotovo istovremeno kada je postao profesionalni plesač u Split dolaze Oskar Harmoš i Ana Roje te splitska baletna scena u narednom periodu postiže zavidne uspjehe, a Kuzma je, iako samo par godina mlađi od njih, dobio vrsne učitelje i suradnike. Za vrijeme djelovanja u Splitu krajem tridesetih godina XX. stoljeća usavršavao se u Rimu kod sestara Terese i Placide Battagi, te Aurela Millossa tada izuzetno cijenjenih svjetskih plesnih i baletnih pedagoga.

Kuzma Beović svoj je prvi javni nastup pred splitskom publikom imao 30. travnja 1929. u praizvedbi ''Zapovijed maršala Marmonta'' Ive Tijardovića te se ubrzo pokazao kao vrstan plesač kojem odgovaraju sve vrste likova i u svojoj bogatoj karijeri ostvario je niz zapaženih uloga. U Splitu je sudjelovao u svim operetama Ive Tijardovića: Mala Floramy, Splitski akvarel, Amerikanska jahta u splitskoj luci i drugima, a isto tako bio je i nezamjenjiv u operi Morana skladatelja Jakovca Gotovca. Kada su Talijani okupirali Split sredinom travnja 1941. baletni ansambl splitskog HNK-a spremao se za put u Rijeku. Na ponudu da nastave raditi uz dvostruko veću plaću vodstvo baletnog ansambla lukavo je odgovorilo da će o tome razgovarati nakon gostovanja u Rijeci. Iako su imali dogovoreni nastup u Rijeci splitski baletani predstavu nisu održali već su preko Sušaka došli u Zagreb i priključili se baletnom ansamblu zagrebačkog HNK-a.


Ana Roje, Oskar Harmoš, Kuzma Beović i ostali članovi splitskog ansambla ratne godine proveli su u Zagrebu, a nakon rata njihovi se putovi razilaze u raznim smjerovima s neizvjesnim sudbinama koje su im nametnule nove komunističke vlasti. Kuzma Beović bio je član baletnog ansambla zagrebačkog HNK-a od travnja 1941. pa do polovice 1947. godine. U doba djelovanja u Zagrebu surađivao je s najuglednijim plesačkim i koreografskim imenima poput Pie i Pina Mlakara, Margarite Fromann i drugima. U Zagrebu je ostvario vrlo zapažene solističke uloge u predstavama Faust, Romeo i Julija, Knez Igor i drugima. Jedan kraći period za vrijeme rata Kuzma Beović bio je član Bečke državne opere s ne malim ugledom i poštovanjem. Naime, bio je jedan od prvih karakternih plesača pantomimičara toga doba. Po završetku rata poslan je, uz još dvanaest drugih plesača, u Beograd, gdje je nepunih godinu dana vrlo uspješno surađivao s Ninom Kirsanovom.


Nakon Zagreba životni ga put sredinom 1947. godine odvodi u Rijeku. Po dolasku odmah je organizirao i utemeljio baletni ansambl, te je ujedno bio i koreograf i plesač. Ni tu se nije dugo skrasio. Nakon par godina uspješnog umjetničkog rada završio je u zatvoru. Naime, pomaganje prebjezima u Italiju, uglavnom Hrvatima koji nisu mogli prihvatiti novi ''narodni'' poredak, koštalo ga je slobode. U zatvoru je izučio tesarski zanat. Izučeni zanat doveo ga je sredinom 1954. u Zadar, u gotovo potpuno razrušeni grad u kojem su mnogi intelektualci i umjetnici već od ranije djelovali također po kazni. Novopridošli tesar, krovopokrivač na zgradi rodilišta bolnice svojom pojavom plijenio je pozornost prolaznika. Naime, na posao je svakodnevno dolazio u odijelu i s obaveznom leptir mašnom oko vrata. Nema sumnje, bio je to njegov 'dišpet', inat, ali i tihi prosvjed na suludost i bezumnost kazne na uštrb umjetnosti.

Gospodin tesar s leptir-mašnom nije ostao nezapažen. Tadašnji načelnik za kulturu grada Zadra prof. Dinko Foretić poziva ga i traži od njega osnivanje baleta. Moglo bi se kazati kako su iza toga poziva najvjerojatnije stajali prof. Šime Dunatov i prof. Nikola Jerolimov koji su željeli obogatiti kazališnu i operetnu scenu zadarskog glumišta, a po prirodi svojeg posla još od ranije su vrlo dobro poznavali umjetnički rad Kuzme Beovića. Važno je istaknuti kako je par godina ranije Zadar napustila Zora Colnago koja je do tada vodila baletnu scenu te je zadarsko glumište tih godina ostalo osiromašeno za taj oblik scenske umjetnosti.
Slavne godine Baletnog studija i njegov kraj

Kuzma Beović, možda iznenađen i zatečen tom ponudom, odmah je prihvaća i mladenačkim žarom počinje osnivanje Baletnog studija. U svom prvom dopisu, od 6. prosinca 1954., upućenom nadležnim prosvjetnim vlastima navodi kako je spreman biti koreograf, plesni pedagog, glazbeni korepetitor te predavač tri nastavna predmeta: Povijest glazbe, Povijest baleta i Uloga i značaj narodnog folklora. Suradnju počinje s učiteljicom Emerikom Tičić i Učiteljskom školom te je za svoj rad pridobio velik broj djece iz zadarskih osnovnih škola, a ubrzo i srednjih. Postavljajući temelje novog Baletnog studija istovremeno tijesno surađuje s kazalištem i okuplja ranije članove baletne grupe zadarskog HNK-a. Prvo njegovo sudjelovanje u kulturnom životu grada Zadra bilo je povodom proslave 150. godišnjice osnutka gimnazije u listopadu 1954. kada je uvježbavao zadarske gimnazijalce za plesne točke u igrokazu Dubravka. Prva predstava novoutemeljenog Baletnog studija, iako još ne pod tim nazivom, bila je predstava Čudotvorni cvijet u izvedbi učenika Vježbaonice Učiteljske škole koja je održana 13. lipnja 1955. u Narodnom kazalištu.

 



Baletnu školu je već prve godine privelo kraju sedamdeset učenika. Tijekom sljedećih godina školu plesa pohađalo je od 80 do 150 polaznika. Godine 1970. donesena je odluka pripojenja Baletnog studija Glazbenoj školi Blagoje Bersa ali s nastavnim planom i programom Glazbene škole s čime se maestro Kuzma Beović nije mogao složiti te je bio prisiljen ponuditi ostavku, koja je 16. rujna 1970. na sjednici Savjeta Baletnog studija bila i prihvaćena. Kuzma Beović bio je umirovljen, a Baletni studio, nakon punih 17 godina vrlo uspješnog djelovanja, prestao je s radom.

Kuzma Beović plesač, koreograf i nadasve pedagog, osvojio je Zadar šarmom, neiscrpnom energijom i plesnom umjetnošću. Sam je pisao scenarije za nove balete, prepisivao note, prema potrebi šivao kostime, koreografirao i organizirao brojna gostovanja po Hrvatskoj. Dajući sve od sebe, privukao je mnoštvo mladih ljudi, kojima je usadio ljubav za kazalište, kulturu i ljepotu pokreta ali i ponašanja. Gdje god je djelovao, Splitu, Zagrebu, Rijeci i Zadru, ostavio je traga odgojivši vrsne baletane i koreografe. Maestro Kuzma Beović umro je 2. kolovoza 2007. u Zadru.


Foto-prezentaciju života i rada ovog osebujnog hrvatskog umjetnika i velikog Bračanina možete pogledati na FB stranici supetarske knjižnice.

Podijelite ovaj članak

Submit to DeliciousSubmit to DiggSubmit to FacebookSubmit to Google PlusSubmit to StumbleuponSubmit to TechnoratiSubmit to TwitterSubmit to LinkedIn

Ove web stranice koriste kolačiće radi što boljeg iskustva posjetitelja stranice. Molimo da prije korištenja web stranice pročitate opće uvjete korištenja, uvjete zaštite osobnih podataka i Informacije o kolačićima. Klikom na poveznicu 'Zatvori' potvrđujete prihvaćanje kolačića na ovim stranicama.