Brač Online

Naslovnica Tko smo mi Donacije Portal na Facebooku

VINARENJEMalena Murvica, vinogradarski raj nadohvat Bola, za kojeg su mnogi spremni ustvrditi da je kvalitetom svojeg položaja na razini peljeških Dingača i Postupa ili hvarskog Ivana Dolca, tek je u siječnju 2013. godine dobila pristupnu cestu odjevenu u - asfalt!

 

 

Hrvoje Baković, veteran bračke vinske scene, u tom civilizacijskom približavanju Murvice ostatku svijeta ne vidi razlog nikakvoj euforiji. Jer, tvrdi, "baviti se vinarstvom u Murvici nije bilo lako, osim što nije bilo asfalta, do prije dvije godine tamo nije bilo ni vode te smo bili primorani – praviti vino samo od grožđa"! Šaleći se na vlastiti račun, Hrvoje kaže da ga je donedavno neasfaltirana cesta skoro u potpunosti učinila pustinjakom, poput eremita iz obližnjeg samostana Dračeva luka čija fotografija krasi etiketu njegova Plavca Murvica.

Mnogi me tako znaju zezati i pitati što bi don Anto Baković, moj prezimenjak i borac za demografsku obnovu i duhovni preporod hrvatskog naroda, rekao za moju kasnu ženidbu. Ne znam, možda bi me ukorio, ali sad se trudim sve nadoknaditi. Onda se neki ohrabre i pitaju je li mi don Anto nešto u rodu. Da vidite njihove reakcije kad mi kažem da mi je don Anto otac, priča Hrvoje Baković.

Bilo kako bilo, bolja povezanost Murvice s Bolom, kao i ženidba u petom desetljeću, Hrvoja Bakovića nisu nimalo pokolebali da na etiketu svog Plavca Murvice stavi neki drugi motiv. Ni pridošlica u obitelji nije ga nagovorila da s etikete ukloni sliku samostana u kojem su svojedobno živjeli glagoljaški svećenici pustinjaci koji su u biti i naselili Murvicu.
Novonastala prometna situacija motivirala ga je, doduše, da konačno krene u izgradnju kušaonice i prostorija primjerenih za prijem gostiju.

Za razliku od drugih vinara, nisam se orijentirao na primanje turista, jer ovdje, zbog zaštićenog obalnog pojasa, nije bila dopuštena nikakva gradnja! To je bio jedini razlog zašto sam se više koncentrirao na podizanje vinograda, mehanizaciju i podrumsku opremu. A sad, kad je došla kriza, nema se baš ni sredstava za izgradnju novog podruma, priča Hrvoje Baković.

 



Njegova vinska priča započela je 1996. Godine, po povratku s Novog Zelanda. Hrvoje je, naime, po okončanju fakulteta strojarstva nezadovoljan mogućnostima posla i plaća koje su mu se nudile, jednostavno otišao na drugi kraj svijeta "trbuhom za kruhom". Dvije godine ribario je na novozelandskim kočaricama loveći orange roughy i škampe.

Kad sam se vratio, nečim se trebalo početi baviti. S obzirom da ovaj kraj ima neku komparativnu prednost za vinogradarstvo, odlučio sam je iskoristiti! Tada sam praktički bio jedini vinar na Braču. Bilo je jako teško, nisam došao iz nekog drugog biznisa, startao sam s relativno malo novca. I to mi nije bio usputni posao, u potpunosti sam se posvetio proizvodnji vina. U obitelji se ranije proizvodnjom vina, ali s vrlo malih vinograda, tako da sam i većinu sadašnjih vinograda morao sam podići. Do 2000. godine bilo je jako teško, a onda je krenulo. Vinoteka Bornstein učinila mi je veliku promociju i podigla imidž, a onda su i drugi trgovci počeli prepoznavati kvalitetu. S druge strane, mislim da sam ponudio najbolji omjer cijene i kvalitete i da je u tome bio ključ uspjeha, priča Hrvoje Baković.

Nekoliko godina nakon proizvodnje prvih vina, pristiglo je i prvo uistinu veliko svjetsko priznanje. Njegov Plavac Murvica 1999 našao se među 318 "grandes bouteilles" iz zemalja po izboru francuske "La revue du vin de France". Štoviše, fotografija Plavca Murvica našla se na naslovnoj stranici tog časopisa! Iz Hrvatske su se u tom izboru najboljih svjetskih vina našli još Plavac mali barrique 2000 i Prošek Andre Tomića iz Jelse.

To pojavljivanje na naslovnici francuskih novina bilo je fenomenalna stvar, osjećao sam se sjajno, ali nisam to kapitalizirao kako treba. U to vrijeme imao sam vrlo malu proizvodnju vina, a s plasmanom nisam imao nikakvih problema. Zato nisam ni imao potrebu za nekim reklamiranjem, jer je bilo nemoguće udovoljiti potražnji. I uglavnom mi je Zagreb progutao cijelu godišnju proizvodnju. A sad se u Zagreb opet teže probiti, valja ponovo probati ići na turizam, priča Baković.

Morat će, izgleda, raditi ono što najviše mrzi, a to je – početi se pojavljivati u medijima. Dosad se slijepo držao maksime da vino o sebi govori najviše te se nigdje nije htio gurati – "ako vino valja, onda valja, a ako ne valja, onda ne valja"!

Moj raniji koncept bio je napraviti vino i prepustiti trgovcima da ga kasnije prodaju. Međutim, to više ne funkcionira. Jako se povećao broj vinara, vina, vinograda, hektara pod vinovom lozom... Sad je nastala gužva na tržištu i vidjet ćemo kako će to završiti, kaže Baković.

Na pet hektara prekrasnih vinograda Hrvoje je zasadio ponajviše plavca malog, ali ima hektar shiraza i pola hektara caberneta sauvignona. Francuske sorte zasadio je misleći ih rabiti za kupaže s plavcem malim, ali i da s većim brojem etiketa "dobije malo veće manevarski prostor na tržištu". No, ne treba biti iznenađenje ako Hrvoje od caberneta sauvignona i shiraza napravi i sortna vina, jer je oduševljen izvanrednim rezultatima koje je dobio od tih sorata.
Da je Hrvoje vrlo ozbiljno shvatio tržišnu borbu dostatno kazuje da je drastično morao smanjiti broj košnica s pčelama, čime se u slobodno vrijeme bavio iz zadovoljstva. Slobodna vremena sve je manje, za pčelarstvo je od prijašnjih više od pedeset ostavio tek deset košnica. Prije je ljeti košnice vozio u Liku, zbog ugodnijih uvjeta i bolje ispaše, sad više nema vremena za takve manevre.


Znaju me pitati namjeravam li imati neko vino koje bi se lijepo sparivalo s medom. Ne znam hoću li ga buteljirati, ali već imam predikatni plavac mali. Bila je takva 2008. godina na mladim vinogradima. Alkohol je otišao na šesnaest posto, a neprevreli šećer na više od dvadeset grama, govori.

Sve je manje vremena i za sportski ribolov u čemu je znao neizmjerno uživati. Uglavnom je udičario, a najveći trofej mu je tuna od dvjesto dvadeset i pet kilograma, koju je ulovio par nautičkih milja od Murvice. Nikad neće zaboraviti tu gotovo dvosatnu borbu koju je vodio s golemom ribom! Kaže, tunu je privukao na lokardu, a game fishing je – veliki adrenalin.



*Priča je objavljena u knjizi "Vinske priče" *

Podijelite ovaj članak

Submit to DeliciousSubmit to DiggSubmit to FacebookSubmit to Google PlusSubmit to StumbleuponSubmit to TechnoratiSubmit to TwitterSubmit to LinkedIn

Ove web stranice koriste kolačiće radi što boljeg iskustva posjetitelja stranice. Molimo da prije korištenja web stranice pročitate opće uvjete korištenja, uvjete zaštite osobnih podataka i Informacije o kolačićima. Klikom na poveznicu 'Zatvori' potvrđujete prihvaćanje kolačića na ovim stranicama.