| BRAČ PO MJESTIMA | | Ispis | |
| Četvrtak, 14 Lipanj 2007 15:23 | |||||
Površinom od 394 km2, dužinom
od 40 i širinom od 13 km, Brač je najrasprostranjeniji otok Dalmacije,
odnosno treći po veličini izmeðu 1185 otoka, otočića, hridi i grebena
na hrvatskoj obali Jadrana.
Svojom Vidovom gorom (Vidovica, 778 m) ujedno je i najviši otok jadranskoga otočja. Smjestio se nasuprot poljičke i makarske rivijere, izmeðu Hvara i Splita. Na Braču su danas 22 naselja, te 12 naseljenih i 5 napuštenih zaselaka. Sva su mjesta povezana asfaltnim cestama, a meðumjesne udaljenosti su beznačajne. Blizina Splita (7 milja) čini ga gotovo prekomorskim splitskim predgraðem. (P. Šimunović) Brač je vrlo dobro povezan s kopnom, a i cijelom Europom. Sva su uzmorska mjesta sa Splitom povezana svakodnevnim brodskim vezama (tajekti, katamarani), a trajektni promet Split –Supetar i Makarska – Sumartin, obavlja se nekoliko puta na dan. Ljeti znatno učestalije. Brač je, takoðer, zrakoplovima povezan sa Zagrebom i Splitom, a zračna luka prima letjelice iz svih dijelova Europe. Otok Brač nastao je nabiranjem gorja u oligomiocenu, a kasnijim poremećajima čvrste vapnenačke stijene odvojene su brojnim napuklinama, kojima oborinske vode lako nalaze put u unutrašnjost. U ovom krškom području zna se za postojanje 218 vertikalnih šupljina (jame) i 36 horizontalnih šupljina (špilje). Biljeg su Brača goleme krške površi s brojnim ponikvama, oštrim i dubokim škrapama i docima. Sjeverna strana otoka blago se penje prema unutrašnjosti, a južna strana, koja se naglo i strmo spušta prema jugu, vrlo je strma i ima mnogo litica. U davnoj prošlosti Brač i širu okolicu prekrivale su velike šume, koje i danas zauzimaju 26,5 % Brača. Otok je prekriven makijom, koja je bogatija i bujnija u primorskim dijelovima. Čini je uglavnom: česmina, smriječ, zelenika, planika, smrèa, smrdljika, rusmarin, vrijes i penjačice. Uz more je vrlo čest primorski bor, a na visoravni iznad 400 m dominiraju: crni bor, dub, grab i jasen. Po kršu su se razmilili busovi ljekovitog i mirisnog bilja: kadulje, pelina, smilja, vrijesa i stričaka. Žutilo brnistre i plavetnilo lavande daje Braču posebni kolorit. Stoljećima je na Braču trajala i još uvijek traje borba težaka i kamena za komadiæ škrte zemlje. Otimali su mala polja kamenu i stvarali terasasta zemljišta, gdje su, prirodi usprkos, podizali vinograde i maslinike. Nebrojene gomile kamenja razbacane otokom, trajan su spomenik radu i žilavoj borbi Bračana s kamenom.(P. Šimunović) Pored stočarstva, maslinarstva i vinogradarstva, jedna od značajnijih djelatnosti na otoku od pamtivijeka je kamenarstvo. Cijeli je otok Brač sazdan od vapnenca, kamena sedimentnog podrijetla, koji je istaložen u debelim slojevima. Bere se tu kamen i režu blokovi, u vječnom sukobu čovjeka i stijene. Bračkim kamenom graðene su brojne graðevine; u antičko doba Dioklecijanova palača u Splitu, a u novijem razdoblju Bijela kuća u Washingtonu. Ovdje ćemo zastati jer tko zna kuda bi nas nabrajanje moglo odvesti. Krajem XIX. i početkom XX. stoljeća filoksera je uništila vinograde, a maslinici su se «premetnuli u smrečake». Bračani su tada, trbuhom za kruhom, krenuli u svijet. Najveći je broj stanovnika otok imao 1900.godine. Prema zadnjem popisu stanovništva iz 2001. godine, taj se broj gotovo prepolovio. Teška je to sudbina, a dijele je gotovo svi otoci našega Jadrana. Jedan cijeli Brač, drugi Brač, nalazi se danas u zemljama Sjeverne i Južne Amerike i Australije. Brač pripada najsunčanijem jadranskom području s preko 2.700 sunčanih sati u godini odnosno ljeti od 9 do 12, a zimi prko 4 sata dnevno. Prosjeèna ljetna temperatura je 23,8 C, a zimi 8,6 C. Odlikuju ga sva tipična mediteranska obilježja: duga, topla i sušna ljeta, te kratke i blage zime. Prvi stanovnici otoka bili su Iliri. Javljaju se od II. tisućljeća p. n. e. Nastanjivali su unutrašnjost otoka, gdje se nalaze gradine i mnogobrojne gomile na istaknutim vršinama. Današnji oblik imena otoka Brač (Bratza, Brattia, Brectia, Bractia, Brazza) spominje se prvi put u X. stoljeću. Spominju ga Plinije Stariji i Konstantin Porfirogenet. Smatra se danas da Brač duguje svoje ime jednoj od najplemenitijih životinja – jelenu (ilirski brenton, grčki elaphos; pa je Brač bio upisan pod imenom Brentista i Elaphusa. Iz ilirskih vremena širom otoka nalazimo ostatke velikih gomila od lomljenog kamena, koje su služile kao grobnice. Neke od njih su bile utvrde, tzv. gradine. Ilirska obitavališta, stražišta i grobišta, velike gradine od nabacana kamena, strše na istaknutim vrhuncima. Danas ovdje susrećemo bezbroj pastirskih obitavališta bunja, takoðer od lomljenog kamena koji su najvjerojatnije istoga izgleda kao i obitavališta starih Ilira. Najveće je gradinsko naselje na otoku Škrip. Iz rimskih vremena ima mnogo arheoloških nalaza uglavnom na lokacijama rimskih kamenoloma i njihovih gospodarskih dobara. Na bračkim pristrancima, sućelice Saloni (Solinu), Aspalathosu (Splitu), Epetionu (Stobreću), Almissi (Omišu), gradila su se rimska gospodarstva – villae rusticae: od Sutivana, Miraca, Supetra, Mirja i Lovrečine kod Postira, u Pučišćima, u Povljima i na području Bola i Murvica. Rimskih gospodarstava bilo je i u bračkoj unutrašnjosti - Nerežišćima, Donjem Humcu te na Sutuliji i Tršćeniku blizu Dračevice. Od velikog su značaja starokršćanske bazilike u Povljima (sv. Ivana Krstitelja), Lovrečini kod Postira (sv. Lovre), Supetru ( sv. Petar na mjestu današnje župne crkve), Splitskoj (sv. Jadre) i Postirima ( sjeverna strana župne crkve sv. Ivana Krstitelja), te Pučišćima (sv. Stjepan). Posebnu vrijednost predstavlja 18 (znanih) starohrvatskih crkvica na vrhovima brda iz IX. –XII. stoljeća. Iz kasnijih vremena brojne su i vrlo interesantne crkvice izvan naselja, ali i u naseljima, te velik broj značajnih crkava, posebice iz doba baroka s vrijednim spomenicima kulture. Poseban tip samostansko - crkvenih spomenika iz XV. i XVI. st. čine glagoljaške eremitaže na južnim obroncima Brača. Od tih spomenika svakako su najatraktivniji Zmajeva špilja (pećina) ponad Murvica s poznatim rustičnim reljefom s navodnim prizorima iz Apokalipse, te pustinja Blaca južno od Nerežišća i Dračevice, ali i Franjevački samostan u Sumartinu i Dominikanski samostan u Bolu sa svojim muzejom koji posjeduje bogatu zbirku predmeta iz špilja, numizmatičku i zbirku pomorske arheologije, te zbirku misnoga ruha i bogatu arhivsku graðu. Vrijedi istakniti i galeriju slika hrvatske moderne umjetnosti «Branko Dešković», koja je ime dobila po nejznaèajnijem bračkom kiparu-animalistu, rodom Pučišćaninu. Umjesto bogatih zdanja civilnog graditeljstva, zbog turske opasnosti s mora i s druge strane Kanala, Bračani su gradili kaštele za obranu. Posebice je to prisutno u Pučišćima, koji se zbog 13 kula, izgraðenih za obranu naselja od Turaka, i nazivao Luka kula. Pa ipak Brač je stvorio mnoge graðevine velike spomenièke vrijednosti i isklesao u kamenu brojne reljefe zavidnog umjetnièkog dometa. Na Braču su brali i odvozili kamen s njega glasoviti graditelji i kipari Juraj Dalmatinac ( + 1473.), Andrija Aleši (+ 1504.), Nikola Firentinac (+1505.) i mnogi drugi za izgradnju katedrala u Trogiru, Šibeniku, Pagu, Rabu i u Italiji. Bračkim su kamenom graðene mnoge europske i američke metropole, ali Brač nema velebnih zdanja i golemih palaèa. Stoljećima je Brač živio sam, gotovo nepoznat, u selima svoje unutrašnjosti. Kasno se spustio (spuzi) na more i tek tad njegova naselja počinju nalikovati drugim mediteranskim gradićima, u kojima svaka kuća na prisojnom proplanku traga za svojom mrvicom sunca. Pučišća su jedno od takvih mjesta, nastala u dubokoj uvali, ravnomjerno se penjući na proplanke, rastući u nebo «poput svetog cedra». Pućišća su mjesto od gospodarskog, kulturnog, a sve više i od turističkog značaja na otoku Braču. Općina Pučišća obuhvača mjesto Pučišća, središte Općine, te mjesta Pražnica i Gornji Humac. Sva će ova mjesta biti posebno prikazana. Što se tiće kulturnih dogaðanja na Braču, većim dijelom su ljetnog rasporeda. Neka izrazito prepoznatljiva kulturna manifestacija baš i ne stanuje ovdje, osim možda svehrvatske književne manifestacije Croatia rediviva, koja se svake godine, pred kraj srpnja mjeseca održava u Selcima na Braču, njegujući hrvatske govorne idiome, dijalekte – ča, kaj, što. Manifestacija Nazorovi dani traje već gotovo petnaest godina u svibnju. Meðutim, prepoznatljive i trajne su na Braču proslave dana zaštitnika mjesta – fjere, koje se obilježavaju i nekoliko dana prije brojnim dogaðanjima: koncertima, izložbama, predavanjima i sportskim susretima. Fjere - pučke fešte pećat su naših malih mjesta:
Pražnica - sv. Antun Opat, 17. siječnja
sv. Klement, papa i mućenik, 23. studenog Novo Selo – Navještenje Marijino. 5. ožujka sv. Antun Opat, 17. siječnja Dol – Kandalora (Svijećnica), 2. veljače Bobovišća – sv. Juraj, 23. travnja Supetar – 2. svibnja, zaštitnik mjesta- sv. Viktor, ali je pučka fjera ipak 29. lipnja, sv. Petar i Pavao Povlja – sv. Ivan Krstitelj, 24. lipnja Ložišća – sv. Petar i Pavao, 29. lipnja Mirca – Gospe miraška, 2. srpnja G. Humac – Gospa miraška, 2. srpnja sv. Nikola, 6. prosinca Nerežišća – sv. Mare, 13. srpnja Milna – Navještenje Marijino (Blagovijest), 16. srpnja D. Humac – sv. Ana, 26. srpnja Postira – Gospa od Karmela, 16. srpnja – poznate Postirske fraje – ribarske-težačke fešte Bol – Gospe od sniga, 5. kolovoza Blaca, Splitska i Podhume – Vela Gospe, 15. kolovoza Sutivan – sv. Roko, 16. kolovoza Škrip – sv. Jelena Križarica, 18. kolovoza Pučišća - sv. Jerolim, 30. rujna
Sumartin - sv. Martin, 11. studenoga
Osim fjera, sva veća mjesta
Brača tijekom ljeta nastoje organizirati dogaðanja koja bi osmislila
odmor gostima, ali i dala šug životu mještana. Tako se organizira: Pučiško kulturno ljeto, Stivansko lito, Bolsko lito, Supetarsko lito, Postirske fraje itd. što obuhvaća čitav niz koncerata, izložbi, predavanja, književnih večeri, nastupa na otvorenom, kazališnih gostovanja...
|
