Kada se pokreću pitanja kockanja, nikada se neće prešutjeti pitanje njegove legalizacije. Postoje hrpe rasprava o tome što ima pravu težinu: prednosti ili nedostaci legalizacije kockanja u zemljama.
Pa, postoje bodovi na koje treba računati i ti bodovi dolaze s obje strane.
Postoje tvrdnje da bi se, kada bi se legaliziralo, ilegalno kockanje koje mami ljude da postanu ovisni i žive bijednim životom zanemarilo. Za one koji vjeruju u ovu misao, oni misle da bi legalizacija kockanja i svih njegovih oblika dovela do uređenijeg sustava u zemlji. Još jedna stvar koju žele istaknuti jest da će, ako se uspostavi legalno kockanje, postojati mjesta za kockanje u državnom vlasništvu; ovo bi povuklo ljude da podrže legalne igre nego one koje vlada ne dopušta. Kut naplate poreza od kockanja definitivno bi bio od pomoći kako vjeruju njegovi zagovornici.
S druge strane, iako te tvrdnje pokušavaju postati jaki argumenti, postoje rušitelji istih.
U drugim zemljama koje ne vjeruju u dobrobiti legalizacije kockanja, stoje s argumentima da bi, ako vlada otvori vrata legalizaciji kockanja, to bilo kao da učite građane da se stvarno kockaju, bez obzira koliko je legalno ili regulirano je, ne bi izgubio činjenicu da je to još uvijek kockanje, način traženja od ljudi da se usude u ono što imaju i okušaju svoju sreću klađenjem na svoj novac ili drugu imovinu. Ovo je također način namamljivanja ljudi na kockanje kada to inače ne čine.
Postoji hrpa rupa u zakonu na koje ukazuju oni ljudi koji se protive postojanju takozvanog legalnog kockanja. Najveća rupa je u tome što je legalizacija kockanja kao legalizacija pohlepe. Vlada koja bi to dopustila bila bi vrlo neodgovorna. Umjesto da potiče svoje građane na produktivnost kako bi shvatili što je dostojanstvo rada.
Postoje dijelovi svijeta koji prihvaćaju legalno kockanje, postoje oni koji ne vjeruju u dobrobiti koje ono može donijeti. Izbor da se bavite kockanjem leži na vama kao građaninu, kao pojedincu.
